Ni Srbi je, kad se sve sabere, nisu zadužili. Ipak, veruje da bi bila mnogo mirnija da je Suad sahranjen kod crkve, iako su nju i porodicu, zajedno sa svim ostalim Bošnjacima, srpske snage proterale iz Janje nekoliko meseci pošto joj je sin položio život za RS.

- Došli su kamionom i pokupili nas na Banj brdo, u Federaciju. Šest godina smo proveli u selu Brnajevići kod Đurđevika. To je blizu Tuzle. Pretrpjeli smo golgotu - stanovali u jednoj šupi usred šume i prosili. Ja sam pala, tri i po godine hodala na štakama od nemila do nedraga da isprosim 10 kilograma brašna. Oko nas sve sami Srebreničani. Jedna žena je čula da mi je dijete poginulo u srpskoj vojsci. A njoj ubijeni čovjek i tri sina. Prijetila je da će nam baciti bombu, stalno govorila da smo četnici. Jednom je naišao moj sin Senad i rekao joj: "Ajde, šta galamiš, pa i vi ste tukli narod, šta psuješ samo Karadžića".

Oko tri sata iza ponoći, dok smo spavali, eto policije.

Došla dvojica, pitaju: "Je l' Senad vaš sin?" Ja pitam: "Da nije u vezi njegovog razgovora s ovom Kadom iz Srebrenice?"

Oni kažu: "Jeste". Rekoh: "Pa, kad je nas napala, viče da smo četnici. Znači, ko god je prešao otuda, četnik je". "Dobro," kaže on, "drugo je to. Ali, tvoj sin je pogin'o u srpskoj vojsci, puc'o je na nas".

Oni odoše, a poslije 10 minuta ču se zapomaganje. Tuku mi dijete, razliježe se! Prebili ga, bio je sav isječen od batina. Od tada ima srčanu manu - seća se majka poginulog borca VRS. Hedija je te 2000. godine, kad je Senad premlaćen, napustila Federaciju BiH zajedno s porodicom i vratila se nazad u Janju. Trećeg sina, Dedu, maltretirali su Srbi. Držali ga duže od godinu u logoru na Majevici. Dedo je zadržan kad je ostatak familije proteran.

- Dedo je pobjegao iz logora. Preplivao Drinu i otišao kod sestre, udate u Loznicu. Imam još jednu ćerku, a ona je udata u Federaciju BiH. I onda je moja ćerka iz Loznice otišla kod moje sestre u Novi Sad. Odatle su Dedu poslali u Mađarsku. Tamo je obolio, stiglo ga što je prepliv'o Drinu u decembru. Ali, opet, Srbi me nekako i pomognu više od ovih. A ovi "moji" ne mogu očima da nas vide. Šta smo prepatili, ne dao bog nikome - zaključuje Hedija.

Ostavite mog ujaka na miru Kad su se vratili u Janju, malo šta se promenilo. Poniženog i premlaćenog Senada sa ženom i detetom otac Mustafa, koji  godinama ne živi s Hedijom i decom, doveo je na ruševinu. Posle su stigli Hedija, Dedo, Nijaz i Sanela.

U međuvremenu, Senad je dobio još četvoro dece. I Dedo se oženio, ima devojčicu , a Sanela kćerku. Svi oni i Hedija žive u malom dvorištu, usred blatnjavog sokaka. Dedo, sa ženom i detetom, živi u kući naprsloj od vode i fekalija iz klozeta, koji su prethodni stanari napravili u podrumu. Ostatak porodice, njih 10, žive u 12 kvadrata kućice koju im je, po povratku iz progona u Federaciju, napravila mesna boračka organizacija.

Niko ne radi. Nema ni šanse da se bilo ko zaposli. Nijaz i Dedo obilaze smetlišta. Celog dana skupljaju hranu za ostale ukućane. Hedija ide od pekare do pekare i moli za bajat hleb. Često je, kaže, buđav. Moraju da ga režu i odvajaju zdrave delove.

Šestoro dece jede sa smetlišta. Jedu u smenama, u kući imaju samo tri kašike. Ne pamte kad su videli nož i viljušku.

Hedija sanja da joj boračka organizacija RS dodeli malo materijala da celu porodicu svije pod jedan krov. Ali, niko ne dolazi, nikada ih niko ne pita kako im je. Sunarodnicima Bošnjacima, kojima su okruženi, tvrdi Hedija, stalno stiže pomoć iz Federacije - u hrani, ogrevu, građevinskom materijalu. Bošnjački donatori, zbog Suadove "izdaje", njih ne udostoje ni pogleda. Hedija je išla, obijala pragove lokalnih srpskih moćnika. Niko je nije pogledao.

Sva pomoć RS, za koju je Senad Čanić poginuo, svela se na asistenciju policije kad Ragib i Galib polude i otvoreno napadnu njegovu porodicu. Hedija, sinovi i kćerka ni danas ne znaju kad će im rodbina doći pred vrata i do iznemoglosti ponavljati: "Nosite četnika, šta čekate!

Spisak osoba muslimana koji su se u proteklom ratu borili na strani vojske rs protiv Bošnjaka

Muslimani sa kokardama na uniformama U Derventi je u 68. godini umro Nusret Nuce Dizdarević, potpukovnik Vojske Republike Srpske, komandant čete „M

Muslimani sa kokardama na uniformama

U Derventi je u 68. godini umro Nusret Nuce Dizdarević, potpukovnik Vojske Republike Srpske, komandant čete „Meša Selimović”, koja se istakla na brojnim ratištima”, pišu Novosti.

“Jedinica “Meša Selimović”, formirana je u avgustu 1992. u selu Kulina kod Dervente na inicijativu rezervnog kapetana prve klase JNA Ismeta Đuherića iz Bosanskog Broda, uz pomoć generala Boška Kelečevića i tadašnjeg pukovnika Slavka Lisice. Činilo ju je oko 150 muslimana dobrovoljaca. Upravo preminuli Dizdarević je januara 1993. u činu kapetana preuzeo komandu nad četom “Meša Selimović”. Sa velikim uspjehom vodio ju je do kraja rata. Jedinica se istakla na derventskom, brodskom, maglajskom, zavidovićkom i drugim ratištima.

.ugovali su za Jugom, poštovali zakletvu datu tadašnjoj JNA, a da bi obranili svoje, iz te rasformirane vojske pristupili su u maju 1992. godine formiranoj VRS. Nisu se obazirali na neprijateljsku propagandu da su Bošnjaci s kokardama na glavi”, zaključuju Novosti.

Muslimani sa kokardama

Priča o Džemalu Zahiroviću Špajzeru, osuđenom ratnom zločincu za mučenje bošnjačkih logoraša u srpskom logoru Batković kod Bijeljine, danas prosjaka kojeg su u sarajevskom tramvaju prepoznale njegove žrtve, aktualizirala je temu sudjelovanja Bošnjaka u Vojsci Republike Srpske (VRS), tokom rata u BiH 1992-1995. godine.

Zajedno sa Špajzerom nad bošnjačkim logorašima u Batkoviću iživljavali su se još Fikret Smajlovć Piklić iz Brezovog Polja kod Brčkog i bivši policajac Esad Bekrić Beretka.

Piklića je 18. februara 2005. godine Kantonalni sud u Tuzli osudio na četiri godine i 10 mjeseci zatvora za mučenja, nečovječna postupanja i nanošenje velikih patnji civilnim zarobljenicima u Batkoviću.

Ismet Đuherić bio je prvi zapovjednik jedinice VRS “Meša Selimović”, u čijem su sastavu bili uglavnom Bošnjaci s područja Bosanskog Broda i Dervente. Danas Đuherić sa suprugom Hanumicom živi u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, a kao član Socijalističke partije RS Petra Dokića izabran je za predsjednika Skupštine općine Bosanski Brod.

Nusret Dizdarević iz Dervente naslijedio je Đuherića na mjestu zapovjednika jedinice “Meša Selimović”. Bio je član Dodikove stranke i ponosno ističe da mu je djed bio ugledni hodža, a sebe ne smatra izdajnikom.

Major Pašaga Halilović bio je zapovjednik 3. semberske brigade VRS, sastavljene od nekoliko stotina Bošnjaka iz Bijeljine i Janje. Zamjenik mu je bio Mujica Jahić, a jedinica je uglavnom ratovala u Posavini. Pašaga je danas predsjednik Upravnog odbora bijeljinskog preduzeća “Duvan”.

Ekspert za proizvodnju eksplozivnih naprava Zijad Žigić Žiga iz Dobrinje kod Tuzle, zajedno s ratnim zločincima Francom Kosom, Draženom Erdemovićem i Markom Boškićem, iz 2. korpusa Armije RBiH 1993. je preko Majevice prebjegao u Bijeljinu, gdje će od 1994. činiti okosnicu tek formiranog 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS.

Od generala Mladića je za diverzantske zasluge dobio pištolj s posvetom. Trenutno živi u Bijeljini i koristi dokumente i na ime Živko Mičić.

Golići, Krnjić, Lolić

Braća Izet i Himzo Golić spadaju među najcjenjenija imena Rogatičke brigade VRS. Izet Golić, prijeratni službenik “Centrotransove” ispostave u Rogatici, i danas na glavi nosi šajkaču s kokardom. Tokom opsade Sarajeva, iz sela Petrovići podno Trebevića, nekoliko mjeseci je iz minobacača 120 mm gađao građane Sarajeva. Zapovjednik Rogatičke brigade VRS, pukovnik Rajko Kušić, osim braće Golić, često spominje svoja ratna druženja i savjete koje je dobivao od generala Asima Hodžića.

U rat se moralo ići ukoliko si želio ostati u Banjoj Luci – tvrdi Munir Krnjić, rodom iz Novog Šehera, koji se školovao u Banjoj Luci i tu i ostao kao pripadnik 1. krajiškog korpusa VRS.

I Senad Lolić je cijeli rat bio Mladićev vojnik.

– Rođeni sam Banjalučanin. Odrastao sam u jednom tipičnom muslimanskom dijelu grada, ali nikada se nisam osjećao nekim velikim muslimanom. Oženjen sam Srpkinjom, dijete nam je “mješanac” – kaže Lolić.

Hajrudina Mušanovića u Skender-Vakufu većina smatra srpskim junakom.

Sud BiH je prvostupenom presudom 9. 11. 2012. osudio Jaska Gazdića, bivšeg pripadnika VRS iz Foče, na 17 godina zatvora zbog silovanja fočanskih Bošnjakinja.

Pripadnik Interventne čete Semizovačkog bataljona VRS Safet Sejdić iz Semizovca bio je svjedok Haškog tužilaštva u procesu protiv Vojislava Šešelja.

Gazdić i Špajzer

Automehaničar iz Ilijaša Mujo Džafić sa sinom Kekom bio je pripadnik jedinice “Vasketovi četnici”, kojom je zapovjedovao četnički vojvoda Vasilije Vidović Vaske iz Podlugova. Na spisku poginulih pripadnika Ilijaške brigade VRS nalazi se i ime Ahme Žigića. Zajedno sa srpskim vojnicima i ruskim dobrovoljcima na pravoslavnom groblju Donji Miljevići u Istočnom Sarajevu ukopan je Ragib Halilović, pripadnik 1. sarajevske brigade VRS.

Grob Ragiba Halilovića na Vojničkom groblju u Istočnom Sarajevu

I u Prijedoru je jedan broj Bošnjaka bio u redovima VRS. Faran Dženanović se prekrstio i sad nosi ime Dragan Miletić.

Faranovog oca Vejsila, iako je bio odan srpskim vlastima, zajedno s nekoliko članova porodice ubile su srpske formacije, nekoliko dana nakon zločina nad Bošnjacima u Čarakovu i Zecovima u maju 1992.

Faran je, unatoč tome, ostao Dragan. U logoru Keraterm Ismet Žerić je sa svojom braćom 1992. maltretirao bošnjačke logoraše.

Osuđen je na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina nad svojim sunarodnjacima.

Primjer Bosanskog Šamca

U muslimanskom groblju u u Bosanskom Šamcu dominira spomenik na kojem piše: “Džemal Avdić (1957-1994.), srpski vojnik.

Spomenik podiže zahvalna otadžbina”. Bosanski Šamac je, inače, bio grad gdje se značajan broj Bošnjaka stavio u funkciju projekta velike Srbije.

Preživjeli šamački logoraši s velikom dozom prezira spominju imena

• Džemala Jasenice Andre,
• Avde Đuherića Coca,
• Fadila Topčagića Vojvode,
• Mersada i Ajdina Mešića,
• Nizama Ramusovića Tota,
• Nasera i Jusufa Sejdića,
• Jasmina Kapetanovića,
• Ferida Jusufovića,
• Pašage Tihića,
• Jasmina Vejsilovića,
• Sabrije Kabaklića,
• Smaila Tirića Buce…

ABiH poginuli po narodima (%):

Bošnjaci 97.11%

Hrvati 1.42%

Srbi 1.24%

Ostali 0.23%

VRS poginuli po narodima (%):

Srbi 98.78%

Bošnjaci 0.96%

Hrvati 0.18%

Ostali: 0.08%

HVO poginuli po narodima (%):

Hrvati 90.07%

Bošnjaci 8.36%

Srbi 1.28%

Ostali 0.30%