Tko je Fatima Skula, četrdesetogodišnjakinja, majka četvero djece koja živi od iscjeliteljstva? Šira javnost za nju je čula prije dva mjeseca kada je objavljena snimka iz 1998. godine na kojoj ta žena govori o ratnim zločinima u Gospiću. Na inzistiranje snimatelja, Fatima, predstavljena kao tajnica Tihomira Oreškovića, progovorila je tada i o Darku Milinoviću, u to vrijeme liječniku u gospićkoj bolnici. Rekla je da je prikrivao zločine. Potpredsjednik Sabora Milinović odmah je...
Svaki spomen Srebrenice budi emotivna sjećanja na juli 1995. godine, kada je u Srebreničkom genocidu ubijeno više od 8.000 većinom bošnjačkih muškaraca i dječaka, kako su to neosporivo utvrdili Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni sud pravde (ICJ). U sjeni navedenih zločina, koje su počinile Vojska i policija Republike srpske, te Vojska Jugoslavije i njima potčinjene “paravojne formacijeˮ, refleksno se zamagljuje prošlost i sjećanje na velikane...
Kadrovi su naše najveće blago Raspad Jugoslavije i “jugoslavenski” ratovi devedesetih godina dvadesetog stoljeća, duboko je historijsko vrelo iz kojega će generacije budućih istraživača, od novinara do naučnika, crpiti podatke u traganju za istinom, tj. u traganju za odgovorom na pitanje: šta je stvarna duhovna pozadina tih ratova. Jer, što smo dalje od godina ratova, sve više u stanju bivamo racionalnije sagledavati zbivanja kojima su proizvedeni ti ratovi, pa se tako sve...
Zanimljiva priča nam dolazi iz Krajine, naime u subotu 10. juna će se klanjati dženaza rahmetli Salihu Durakoviću, koji je prije 107 godina poginuo na Monte Melleti kao pripadnik Austrougarske vojske. Dženazu će klanjati njegovi unuci, praunuci i mnogobrojni ostali potomci. Na vrhovima Monte Melleta, u strašnim borbama koje su se desile krajem maja i početkom juna 1916.godine, život su izgubila 202 Bošnjaka i 6 oficira 2. bosanskohercegovačke regimente, a jedan od njih i rahmetli...
Kada ljudi kažu „Bosna“ prvo što nas asocira na tu riječ jeste prkosna, ponosna, stamena. Odbranila se kada je najteže bilo. Živjela, ranjena i preživjela, mnogo će ona još da živi. Ta riječ začula se sa usana jednog dječaka. Pokoja kap znoja na njegovom čelu mogla se vidjeti. Pokušavao je objasniti svom drugaru šta ta riječ za njega znači. Upitao ga je drug gdje je rođen, on uzdiže glavu u nebo, stegnu šaku i tiho reče: „u mom Prijedoru“, na to dobi odgovor: „...
"Od moga odlaska, 23.maja 1992., kada su kući došli po mene, živim kao u nekom drugom svijetu. Čini mi se da sve ovo što se sa mnom događa kao da je neki ružan san, košmar, i prosto ne mogu da shvatim da je ovako šta moguće... Pitam se samo kome sam se i sa čim tako zamjerio da moram proći kroz sve ovo. Ali, ja ipak vjerujem u pravdu, istinu i to da će se sve razjasniti.”Ovo su rječi profesora Muhameda Čehajića, bivšeg predsjednika opštine Prijedor koji je postao sinonim za...
Tokom intervjua nisam mogao vjerovati svojim ušima onome šta sam čuo, svjedočanstvima o proživljenim zločinima (Al Jazeera) Mislim da je moje porijeklo imalo ključnu ulogu u odabiru ”zvanja”. Odrastao sam kao dijete protjeranog Palestinca i to sam, nekako, uvijek imao na umu. U medije sam ušao sa nadom da time mogu nešto promijeniti ili utjecati na nepravdu. Početkom rata u Bosni i Hercegovini osjećaj nepravde se u meni samo pojačao. Bio sam uvjeren da se nešto može...
Sud Bosne i Hercegovine djelimično je potvrdio optužnicu za zločin protiv čovječnosti, počinjen u mjestu Zecovi kod Prijedora. Petnaest uhapšenih tereti se da su, kao komandanti i vojnici Vojske Republike Srpske, policije i Kriznog štaba, protjerivali, mučili, silovali, pljačkali i ubili više od 150 Bošnjaka, među kojima veliki broj žena i djece. Do kraja jula 1992. godine nije ostao niko od najmanje 701 stanovnika bošnjačke nacionalnosti, koliko ih je bilo 1991. godine. U...
Tog 25. juna 1992. godine desio se možda najveći masakr nad jednom porodicom tokom cijele agresije na Bosnu i Hercegovinu. Selo Zecovi, pitomina u okolini Prijedora, od ljeta ‘92. postala je toponim zla i krvi. Porodica Bačić, njih 33, već dva dana leži u jednom sobičku. Četnici se smjenjuju na straži, puše, smiju se i dobacuju majkama koje u 20 kvadrata smiruju svoju djecu da će sve biti u redu. Ljudi, zatvoreni i nagurani u sobici, kao u gasnoj komori, iščekuju kada će sve to...
Obilježavanje Dana bijelih traka je podsjećanje na 31. maj 1992. godine kada je Krizni štab općine Prijedor primorao nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke. Ubijeno je 3.176 osoba među kojima je bilo 102 djece.Potresnu ispovijest o kćerki Fikreta Bačića, Nermini, podijelio je Sanel Bratić na Facebook profilu: “Dobar dan čika Boro, Ja se zovem Bačić Nermina, moj tata je Fikret...