HADŽET

Masovna grobnica i mjesto zločina nad sandžačkim Bošnjacima (1944-1946)

Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata i ulaska partizana u sandžačke gradove, komunistička vlast je donijela odluku da po kratkom postupku kažnjava sve one koji po njihovoj procjeni nisu bili na liniji režima. Na nišanu novopečenih vlastodržaca našli su se gotovo svi ugledniji Bošnjaci iz toga vremena, koji nisu bili članovi partizanskog pokreta

U savezničkom bombardovanju Novog Pazara iza bačenih bombi, na Hadžetu su ostali krateri koje su egzekutori iskoristili kao masovne grobnice za sve strijeljane Bošnjake. Do danas ni jedna od tih grobnica nije obilježena, pa stoga raduje inicijativa Bošnjačkog nacionalnog vijeća da se rasvijetle događaji vezani za zločin protiv Bošnjaka, da se prikupe pisani tragovi i zabilježe svjedočenja savremenika i potomaka stradalih, a da se nakon toga obilježi stratište. Interesujući se za ovu temu, autor ovog teksta je došao do pisma u kome Osman (Zvizdić - brat Hasana Zvizdića) iz Sjenice, unaprijed svjestan onoga što ga čeka te noći ispod jastuka svoje supruge Lutve, ostavlja svoje posljednje napisano pismo. Original ovoga pisma je kod njegovog sina Huseina koji danas sa svojom porodicom živi i radi u Njemačkoj.

Strijeljanja Bošnjaka na Hadžetu su obavljana u većini slučajeva po kratkom postupku, bez ikakvih sudskih postupaka, pisanih tragova i dokumenata. Ljude su, većinom, noću silom izvlačili iz njihovih kuća i odvodili na strijeljanje. Strijeljane Bošnjake bi javno prikazivali narodu kako bi služili kao opomena onima koji su ostali u životu.

U to vrijeme počinje otimačina imovine najbogatijih ljudi. Pripadnici OZNE prate viđenije ljude i bilježe sve one koji sa njima imaju bilo kakvu vrstu kontakta. Nedugo zatim dolazi do masovnih hapšenja, hapšeni se odvode u zatvor koji se nalazi pored zgrade tadašnjeg suda, a svjedoci ističu da su mučenja do te mjere bila surova da su se stanovnici tog naselja iseljavali u druge dijelove grada, jer nisu mogli da slušaju jauke onih koji su bili iza zidina novopazarskog zatvora. Pomoć u životnim namirnicama, od strane Ujedinjenih nacija (UNRA) dijeljena je uglavnom porodicama čiji su prvaci bili komunisti, dok bi se "izabrane porodice" ostavljale gladne. Ljude su uglavnom strijeljali noću, a rijedak izuzetak je bio tadašnji predsjednik opštine Novi Pazar, Aćif efendija Hadžiahmetović koji je na Hadžetu 21. januara 1945. godine zajedno sa svojim prijateljima strijeljan usred bijela dana. Nakon događaja na Hadžetu dolazi do još jednog talasa iseljavanja Bošnjaka u Tursku, a sljedeći, još masovniji talas iseljavanja, ponoviće se kasnije i u vrijeme Aleksandra Rankovića.