Iz priloženog dokumenta, koji je samo jedan u nizu javnih istupa Bošnjaka može se utvrditi antifašističko djelovanje i namjera da se Romi sačuvaju od genocida. U konačnici, Bošnjaci su uspjeli u tome da zaštite Rome, što je svakako jedan od rijetkih primjera u regiji, ali i općenito u Evropi. Bošnjaci su tokom Drugog svjetskog rata kontinuirano pomagali svojim komšijama koji su bili na meti ustaša. Bez obzira da li se radilo o Romima, Jevrejima ili Srbima, Bošnjaci su bili spremni riskirati čak i svoj život kako bi stali u zaštitu svojih komšija.
U arhivskoj građi postoji mnogo dokumenata koji svjedoče o humanosti Bošnjaka, a također do sada je napisan i značajan broj stručnih radova, publikacija i eseja na tu temu.
Posebno su Bošnjaci vodili računa o Romima, koje su pokušavai sačuvati od genocida na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Jedan događaj posebno je bio značajan u pogledu brige o Romima. Naime, u Travniku tokom 1942. godine dolazi do ugnjetavanja romskog stanovništva od strane ustaškog režima, na što su reagovali tadašnji bošnjački intelektualci. Presudno je bilo odvođenje nekoliko travničkih Roma u Jasenovac, što je rezultiralo glasnom reakcijom u vidu Rezolucije i otvorenog zalaganja.
Tekst rezolucije najbolje opisuje napore Bošnjaka, koji su Rome smatrali dijelom svog naroda, rizikujući tako da padnu u nemilost tadašnjeg režima.
Zenički Bošnjaci (tada Muslimani) na dešavanja u Travniku reagirali su hitnim zasjedanjem, u okviru kojeg je donesen proglas u vidu sljedeće Rezolucije.
ZENIČKA REZOLUCIJA (Zenica, 26.V. 1942.)
Zenički muslimani održali su sastanak povodom upućivanja u sabirne logore muslimana takozvanih “Cigana” iz Travnika i povodom glasina da će se isto tako postupiti i s ostalim muslimanima takozvanim “Ciganima” Herceg Bosne, pa su nakon svestranog proučavanja ovog za islamsku zajednicu vrlo važnog pitanja konstatovali sljedeće:
Sveta, uzvišena i zakonom priznata vjera Islama ne poznaje podjelu ljudi po rasi i klasi. Jedino priznaje razlikovanje po uljudbi i pojedinačnoj vrijednosti, pošto su najpribraniji kod Boga dž.š. samo oni, koji se najtačnije drže propisa vjere.
- Muslimani takozvani “Cigani” jesu sastavni dio muslimanskog elementa u Herceg Bosni. Oni se ni po čemu ne razlikuju od ostalih muslimana. Rađaju se u miru kao muslimani, vode se u istim matičnim knjigama, izvršavaju sve obrede Islama, žene se i udaju sa ostalim muslimanima i muslimani ih nisu nikada smatrali, da su što drugo nego muslimani kao i istali. Uvijek su sa ostalim muslimanima jednako izvršavali vjerske i državne dužnosti, a uvažavali su i ista prava kao i svi muslimani u svim vremenima svoje prošlosti i sadašnjosti. Svi muslimani bez razlike ih i sada kao i uvijek smatraju dijelom svoga vlastitog i zajedničkog tijela, te najenergičnije i najžešće osuđuju svako izdvajanje i razlikovanje ovih muslimana od ostalih. Svi muslimani hoće i jednodušno traže, da ovi muslimani imaju isti položaj kao i svi ostali muslimani Herceg Bosne.
- Pod pojmom “Cigani” imade se smatrati samo necivilizovani nomad (skitnica) koji nema stalnog nastana, niti određene uljudbe, nego se skita od mjesta do mjesta, provodi lupeški život i za koga ne postoje nikakve ni državne ni druge granice.
- Postoji odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30. VIII 1941. broj:3266/41 koja određuje, da se u tzv. “Bijele cigane” muslimane nema dirati, jer su isti imadu smatrati Arijevcima. S toga i na iste ne smiju se primjenjivati nikakve mjere već određene, ili koje će se u buduće odrediti protiv “Cigana”.
Prijepis ove odredbe se prilaže.
Radi toga su zenički muslimani odlučili, da ove svoje zaključke i konstatacije upute svojim najvišim vjerskim vlastima od kojih žele i traže slijedeće:
Da se najžurnije učini sve potrebno, da mjerodavni faktori pozovu sve upravne vlasti, da je odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30.VIII 1941. br. 32661/41. strogo respektuje i da se ovaj dio našeg muslimanskog elementa kao i svi muslimani, koji imaju svoja stalna boravišta i zanimanja zaštite.
- da se najžurnije zatraži, da se svi oni, koji su već odvedeni u sabirne logore povrate svojim kućama i našoj muslimanskoj zajednici.
- da se zatraži od mjerodavnih faktora, da se one vlasti i organi, koji rade protivno ministarskoj odredbi od 30. VIII 1941. br. 32661/41 pozovu na odgovornost i privredu zasluženoj kazni.
Iz priloženog dokumenta, koji je samo jedan u nizu javnih istupa Bošnjaka može se utvrditi antifašističko djelovanje i namjera da se Romi sačuvaju od genocida, što je svakako jedan od rijetkih primjera u regiji, ali i općenito u Evropi.
Kommentar schreiben