- Sandžak je kroz historiju doživljavao razaranja, a stanovništvo pogrome i stradanja. To je
bilo od turskog vakta, za vrijeme Kraljevine, u Drugom svjetskom ratu, do rata u Bosni i Hercegovini. Tog 11. jula 1922. godine četničke formacije su u sabahski vakat upadale u kuće u ovom selu
i, ni krive ni dužne, ih ubile, u njihovim avlijama - podsjetila je Curić.
Poslala je poruku da su "Bošnjaci ponosni evropski narod, čije je historija čista, nisu nikada izvršili nikakav zločin i ogriješili se ni prema jednom narodu".
- Pamtit ćemo sve ono što nam se desilo. Gradit ćemo sigurnu budućnost. Poručujem svim bošnjačkim strankama da su svojim politikama obavezne da grade sigurnu budućnost i izgrade mehanizme kako se
Bošnjacima nikada ne bi ponovili ovakvi zločini - poručila je Curić.
Predsjednik Općine Tutin Salih Hot je podsjetio da je sudbina plemena Rizvanovića identična sudbini bošnjačkog naroda u Sandžaku, prožeta stradanjem i progonom.
Podsjetio je da su BNV i Općina Tutin još 2005. godine 11. juli proglasili Danom sjećanja na sve bošnjačke žrtve Starčevića, Srebrenice, Priboja, Pljevalja i svih bošnjačkih stratišta.
- Ovo je zločin koji se desio prije sto godina, ali nakon toga su se dešavali zločini. Podsjećanjem da su se desili ćemo obezbjediti da se oni ne ponove, sa bilo koje strane. Uvijek ćemo govoriti
o ovom i svakom drugom zločinu - kazao je Hot.
Ramo Rizvanović, čijeg djeda su ubile četničke jedinice, inicijator je izgradnje spomen obilježja u ovom selu. On je rekao da nikada niko nije odgovarao zbog ubistava, a da je o tome bilo
zabranjeno da se govori i u vrijeme komunističke Jugoslavije.
- Svaka kuća je bila opkoljenja, malo je onih koji su uspjeli da pobjegnu ili su bili ranjeni. Moj djed nije htio da bježi, imao je 36 godina. Rekao je ja sam hodža, nikome nisam kriv, neću da
ostavljam porodicu. Oca mu Rahmana strijeljali su ispred kuće, a nakon što su htjeli da mu siluju kćerku, žena mu Džana je jednog četnika udarila kudeljom (vretenom, op. a.). Nakon toga su joj
ubili dva sina Naila od šest i Huska od 14 godina. U kući Vejsila ubili su bebu koja je rođena prethodne noći. Ta beba je bila bez imena - ispričao je Ramo Rizvanović, navodeći da su u napadu na
selo, zajedno sa vojskom Koste Pećanca učestvovali naoružani muškarci iz obližnjeg Brnjaka na Kosovu.
Šahin Rizvanović, čiji su preci iselili za Istanbul 1969. godine prisustvovao je odavanju počasti svojim precima, želeći na taj način da se, kako je kazao, sjeti tog događaja, kako se on ne bi
ponovio.
- Sa svojim djedom, nanom i paranom sam pričao o tome. Kada bi gledali neki ratni film ona bi rekla ugasite to, zasmrdi mi barut. To su bili njezini teški trenuci, na licu je nosila ožiljak od
udarca kundakom, a pričala je da je ognjište u njenoj kući bilo ispunjeno krvlju. Želimo da niko nikoga ne ubija zbog imena ili vjere. Da se ovo nikome ne ponovi - poručio je Šahin Rizvanović.
U selu Starčeviće, iz kojeg je veliki broj mještana iselio za Tursku, 2005. godine je izgrađena spomen česma u znak sjećanja na zločin iz 1922.
Kommentar schreiben