SS-Brigadeführer und Generalmajor der Waffen-SS

DESIDERIUS  HAMPEL

20. Januar 1895 in Sisak, Österreich-Ungarn;

† 11. Januar 1981 in Graz, Österreich

General bojnik

Desiderius Hampel bio SS-brigadeführer und Generalmajor der Waffen-SS za vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je zapovijedao 13. Waffen planinske divizije SS Handschar (1. hrvatskomi bio je nagrađen Viteza križ željeznog križa.

Desiderius Hampel rođen 20 siječnja 1895 u gradu SiskuAustro-Ugarske (suvremena Hrvatska)Njegov otac bio je inspektor na austrijskom željeznicea obitelj je često morao kretati Europižive u različitim dijelovima Austro-Ugarske Monarhije. To je imalo koristi od poučavanja mladog Hampel broj jezikaNakon što je završio osnovnu školu, on je poslan u vojnu školu u KarlovcuNakon diplome se pridružio vojsci u listopadu 1914. godinekao časnički namjesnik u 16. mađarskom pješačke pukovnije Freiherr von Gieslau prosincu je poslan na prvoj crti.

 

Prvi svjetski rat

U travnju 1915on je dobio naredbu voda i ubrzo nakon unaprijeđen Leutnant i dao zapovjedništvo nad 14. Društva. Na kraju godine bio je poslan na bučne stroja tečaj pištolj na Bruck an der LeithaKad se vratio na front u studenom je dobio naredbu od 4. Društvo njegove pukovnije i unapređen je Oberleutnant u svibnju 1917. U rujnu 1918. godineimenovan je kao drugi u zapovjedništvo 36. bojne borbe u Srbiji do kraja rata kada je postao ratni zarobljenik u SrbijiOn je pobjegao iz zarobljeništva nešto više od godinu dana kasnije i napravio svoj put do Beča, a zatim Budapest.

Između dva svjetska rata

Nakon što se vratio iz zarobljeništva počeo rad na farmi i studirao šumarstvo između 1925. i 1928. godine na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu. On je tada radio u šumarstvu industriji do prosinca 1937. godine, kada je pridružio ugarska vojska i služio u Budimpešti.

Drugi svjetski rat

Hampel služio u Budimpešti do ožujka 1941. godine, a zatim je poslan u gradu Csepel, zapovjednik tog područja obrane do prosinca 1941. kada je otpušten iz vojske. Potom je pristupio hrvatskoj domobranska s činom bojnika i imenovan je kao obavještajni časnik za Army Corps IV. U svibnju 1942. godine, nakon što je zahtjev obergruppenführer Artur Phleps pridružio Waffen SS kao sturmbannführer. Dobio je zapovijed III bojne, 1. SS pukovnija Gebirgsjager do lipnja 1943., kada je preselio na naredbu treninga i rezervi bojna, 7. SS dobrovoljačke planinske divizije Prinz Eugen. Zatim je dobio poziciju na osoblje novoformirane 13. Waffen gorske divizije od SS Handschar (1. hrvatskom). U studenom 1943. je promaknut u obersturmbannführer i dao zapovjedništvo nad 27. SS brdske pješačke pukovnije SS Handschar.

U travnju 1944. promaknut je u standartenführer i ubrzo nakon dano zapovjedništvo SS Handschar, au siječnju 1945. promaknut brigadeführer i Generalmajor o Waffen SS-. On je bio nagrađen Viteza križ željeznog križa za njegovim zapovjedništvom podjele blizu kraja rata u svibnju 1945. [Napomena 1] Hampel pobjegao iz britanskog zatvorenik-of-rat logora u Fallingbostel.

 

Desiderius Hampel preživio rat i umro 11. siječnja 1981. godine u Grazu, Austrija.

 

Nagrade

 

Prvi svjetski rat


Željezni križ II klase
Rana bedž u Crno
Vojni Merit križ (Austro-Ugarska) ratnih dekoracija i mačevima
Vojna Medalja zasluge (Austro-Ugarska) u srebrnoj boji
Počasni medalja za hrabrost (Austrija)

 

Drugi svjetski rat


Knight križ željeznog križa s
Željezni križ I klase
Klasa Željezni križ II
Rana oznaku u Silver
Rat Merit križ s mačevima

 

Godina radnog staža


1914-1918 austrougarska vojska
1937-1941 ugarska vojska
1941-1942 Hrvatska domobranska (NDH)
1942-1945 Waffen SS

 

16. Mađarski pješačke pukovnije
13. Waffen Planina Podjela SS Handschar (1. Hrvatska)

Sauberzweig (lijevo) službeno predaje diviziju Hampelu, 19. juna 1944.

Hampel i Karl-Gustav Sauberzweig

Za Orden kralja Zvonimira treće klase originalni ratni potpis SS-brigadef? generalmajora der Waffen-SS Harmela (Desiderious Harmel je bio zapovjednik Handschar divizije od lipnja 1944. do svibnja 1945.


Desiderius Hampel rođen je 20. januara 1895. godine u Sisku. 

 

Postao je pitomac austrougarske vojske sredinom oktobra 1914. godine. Dodijeljen u inf.rgt. 16 (kroatische), komandovao je vodom u periodu od aprila do 1. maja 1915. Tada je Hampel dobio čin poručnika i dobio komandu nad 14. Kompanije do jeseni 1915. Nakon toga je preuzeo komandu nad 4.(MG) kompanijom i tu dužnost obnašao do sredine septembra 1918. godine, kada je napredovao do zamjenika komandanta bataljona. Od 1. maja 1917. kao oberporučnik predvodio je - sa još tri oficira - jedinicu obezbeđenja protiv Srba pred kraj rata. Posle rata, Hampel je bio interniran od strane Srba na godinu dana. Kasnije je pobjegao u Beč, a zatim u Budimpeštu.

Nakon obavljanja niz poslova - radnik na nekretninama; student šumarstva na Univerzitetu u Minhenu, 1925-28; šumarski radnik do decembra 1937. - Hampel se pridružio Mađarskoj vojsci decembra 1937. Služio je u Budimpešti do marta 1941, kada je komandovao jedinicom protivvazdušne odbrane u Čepelu do otpuštanja, novembra 1941. Vojnik rođen, nakon penzionisanja iz Mađarske vojske , Hampel se pridružio Hrvatskoj vojsci kao bojnik (Bojnik) i obavještajac sa IV. Army Corps. Na toj dužnosti ostao je do 15. maja 1942. godine, kada je prebačen u Waffen-SS.

Hampel se pridružio bosanskoj SS 'Handschar' diviziji i preuzeo komandu nad 27. pukom ubrzo nakon njegovog dolaska u Neuhammer. Rođen od njemačkih roditelja u Bosni, Hampel je bio jedinstveno prikladan za diviziju, jer ne samo da je govorio maternji jezik svojih muškaraca, već je, za razliku od većine svojih kolega bivših habsburških oficira koji su sada u SS uniformi, bio sposoban vođa. Nakon što je Karl-Gustav Sauberzweig, drugi komandant divizije 'Handschar', postavljen na višu poziciju, Hampel ga je zamijenio na mjestu komandanta bosanske SS divizije.

Hampel je vodio diviziju 'Handschar' do kraja rata i predao se Britancima. Njegovo ime je uvršteno na spisak 'Handschar' ljudi koje je Partizan tražio. U početku ga je partizan pokušao nagovoriti da se vrati u Jugoslaviju na suđenje. On je, međutim, ponudu odbio. Zatim je, uz pomoć svojih njemačkih drugova, pobjegao iz logora za ratne zarobljenike. Kasnije se nastanio u Grazu, gdje je živio do svoje smrti 1981.

IN MEMORY



Flag Counter